Završetkom Škole za medicinske sestre, 1967. godine u Varaždinu, upisuje Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, smjer 'govorni poremećaji – mentalna retardacija' paralelno radeći na Odjelu za neurologiju varaždinske bolnice. Po završetku studija prelazi na poslove logopeda u Djelatnost za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine u okviru OOUR Doma zdravlja Medicinskog centra u Varaždinu.

Jezičnu gimnaziju pohađala je u Varaždinu, gdje završava srednjoškolsko obrazovanje 1992. godine. Iste godine upisuje tadašnji Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu (danas Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet), smjer defektologija-logopedija na kojem je diplomirala 1996. godine na temi pod nazivom „Mucanje i vrijeme trajanja kontrakcije mišića larinksa“ kao profesor defektolog-logoped.

Nakon završene Prve gimnazije u Varaždinu 2004. godine (opći smjer), iste godine upisala je studij logopedije na Edukacijsko–rehabilitacijskom fakultetu te diplomirala na temi iz kolegija mucanja pod nazivom ''Utjecaj duljine iskaza na tečnost govora djece predškolske dobi''.

Nakon završene Prve gimnazije Varaždin, 2007. godine upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje je temom „Jezične teškoće djece koja mucaju“ obranila magistarski rad 2012. godine.

Maturirala je 2002. godine u Gimnaziji Varaždin (opći smjer) i iste godine upisala studij logopedije na Edukacijsko–rehabilitacijskom fakultetu, na kojem je kao redovan student diplomirala 2007. godine na temi ''Teškoće čitanja i pisanja kod osoba s oštećenjem mozga'' iz kolegija afazije.

Po završetku srednje škole u Drugoj gimnaziji Varaždin 2013. godine (opći smjer) upisuje studij logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomski rad na temu „Leksičke i sintaktičke sposobnosti djece koja mucaju“ obranila je 2018. godine.

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, upisuje Hotelijerski fakultet u Opatiji te diplomira sa zvanjem diplomiranog ekonomiste. U VaLMod centru zaposlena je od 2016. godine na radnom mjestu Voditelja sustava kvalitete i Voditelja marketinga.

Bilo je to davno. Tako obično roditelji započinju priču uspavanku svom djetetu za miran san i laku noć. Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća (kako to grozno zvuči!!) nakon završenog studija i s diplomom u džepu počeo sam raditi na radnom mjestu logopeda u Djelatnosti za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine Medicinskog centra Varaždin. Bačen „ u vatru“ kako se to obično kaže, susretao sam se s djecom i odraslima koji su imali različite poteškoće, od dislalije, disleksije i disgrafije, mucanja i afazija.

Budući da smo kao studenti svoju praksu obavljali u Poliklinici SUVAG u Zagrebu, tako sam i ja na svom radnom mjestu naišao na SUVAG LINQUA aparat na kojem smo radili korekciju glasova i mucanja. Imao sam zaista nekoliko vrlo problematičnih osnovnoškolaca viših razreda koji su imali velike probleme, odnosno mucanja kakva ja do tada nisam vidio. Zbog takve djece kontaktirao sam povremeno i prof. dr. Ivu Škarića koji mi je na neko vrijeme posudio svoj VIBIŠ aparat da pokušam i na taj način pomoći djeci. Ni od toga ništa. Nastavio sam tako dalje raditi u uvjetima i s opremom koju sam imao. I onda jednog dana šok i to nakon terapije s jednim mladićem koji je imao vrlo jako mucanje, a koje je u ambulantnim uvjetima bilo reducirano, ali izvan tog konteksta bio je pakao. Onako deprimiran mucanjem koje je to jutro doseglo vrhunac u školi kod usmenog odgovaranja, digao se sa stolice te je slušalice, mikrofon i aparat bacio sa stola vičući: „Pa zar na ovom svijetu meni nitko ne može pomoći, zar mi je suđeno da budem cijeli život nesretan!“

Taj događaj je u meni probudio prije svega inat da krenem u nešto što bismo u logopediji mogli nazvati „crna rupa“. O mucanju se mnogo filozofiralo, svi su se time bavili, svatko je imao svoju teoriju, a u praksi rezultata nije bilo. Odlučio sam krenuti od nule. Ne mogu dalje krenuti, a da ne spomenem osobe koje su u određenim trenucima, kako na početku tako i kasnijih godina, utjecale na moje spoznaje i stručno sazrijevanje ne samo u vezi mucanja, nego i znatno šire. Prije svega veliku zahvalnost dugujem prim. dr. Vladimiru Nöthigu, neuropsihijatru koji me je bodrio i omogućio da kroz neurologiju i neurofiziologiju gledam problem u tom kontekstu, zatim prim. dr. Pavlu Brajši, psihijatru i psihoterapeutu s kojim sam dugo godina uspješno surađivao, ali i usvajao nova znanja i spoznaje iz psihijatrije, prim. dr. Miroslavu Pospišu, neuropedijatru s kojim sam započeo raditi volonterski u novoosnovanoj „dječjoj neurološkoj ambulanti“, zatim mr.sc. Stjepanu Ozimcu, profesoru psihologije koji me uveo u svijet emocija i proširio vidike da je i ono unutarnje bitno i važno za shvaćanje i rješavanje mnogih problema s kojima se osoba susreće.

Veliku zahvalnost u mojoj kasnijoj fazi profesije dugujem i prof. dr. Behlulu Brestovciju koji je prihvaćao moje ideje i poglede na logopediju i u tome me podržavao.

Ne mogu zaboraviti poruku prim. Pavla Brajše koji mi je za mucanje rekao: „Nekad vanjsko, sada unutarnje, nekad direktno interpersonalno, a sada intrapsihičko“.

To nas je potaknulo da zajednički napravimo prvi upitnik za procjenu kvalitete interpersonalne dinamike unutar obitelji iz koje dolazi osoba s mucanjem. Taj se upitnik s vremenom mijenjao i danas ga koristimo u dijagnostičkom postupku. Uz taj upitnik kasnije su se formirali još neki upitnici koji su bili neophodni za dobivanje relevantnih podataka o problemu zbog kojeg je osoba upućena na našu obradu.

Prikupljajući tako sve moguće podatke i informacije o svim fenomenima i pojavama koje osjećaju osobe koje mucaju prije i tijekom komunikacije, bez obzira na prirodne sustave /obitelj, škola, radno mjesto/, statistička obrada dobivenih podataka ukazuje da dominiraju primarno napetost/grč mišića na području larinksa i dijafragme te tahikardija i znojenje dlanova praćeno tremorom.

Kad imaš prijatelje koji su ujedno i izvrsni stručnjaci u svojim područjima, onda to otvara nove prostore za suradnju i rješavanje određenih nedoumica.

Na jutarnjoj kavici davne 1985. godine o toj napetosti/grčevima razgovarao sam sa svojim prijateljem, kumom i starim rokerom dr.sc. Zlatanom Ribićem, dipl. inženjerom elektrotehnike i za mene jednim od vodećih akustičara u Europi. Pažljivo me slušajući uz lagani osmijeh je rekao: „Izmjeriti ili mjeriti napetost mišića uopće nije nikakav problem. Konstruirat ću mali elektromiograf /EMG/ s posebnim načinom prikazivanja razine napetosti, odnosno opuštenosti mišića.“ Kad sam razmišljao koliko sam se vremena mučio s idejom mjerenja aktivnosti mišića i kako mi je odgovor došao uz kavicu u nekoliko sekundi, tada sam shvatio da u neka „ neurofiziološka prostranstva ljudskog organizma“ ne možeš ulaziti bez drugih struka.

Nakon mjesec dana na mom se radnom stolu u ambulanti našao minijaturni EMG aparat s nekoliko potenciometara, kablova i elektroda, napajan baterijom od 9 V i zaslonom na kojem se mogla pratiti dinamika mišićne aktivnosti u zoni larinksa. Svi smo bili oduševljeni, prvo pacijenti koji su to odlično prihvatili jer su konačno vidjeli što se događa neposredno prije govora i tijekom samog govora.

Nakon višemjesečnih iskustava i praćenja rada s EMG biofeedback-om dolazile su nove ideje i nove sugestije u koje su uključeni i programeri. U medicini se dosta koristio termin EMG biofeedback i publicirano je mnogo radova u tom području, međutim sva ta istraživanja i radovi koristili su klasični EMG uređaj koji registrira određeno parametre koji za nas nisu bili interesantni zbog kompleksnog prikaza i neprilagođenosti za pacijente (oblik vala, amplituda, provodljivost). Mi smo težili k rješenju u okviru kojeg bi naš EMG uređaj potpomognut novim softverskim rješenjima prikazivao samo sumarni prikaz, dakle zbroj sveukupne napetosti/kontrakcije na određenom mišiću ili grupi mišića. Indikativno je bilo da tu relaciju opuštenost-napetost na najjednostavniji način prepozna svaki pacijent i da kroz određene postupke nauči kontrolirati mišićnu dinamiku neposredno prije, tijekom i nakon govora, odnosno komunikacije. Iz godine u godinu rađale su se nove ideje, naš EMG biofeedback se mijenjao, usavršavao tako da danas koristimo petu generaciju uređaja i kompjuterskog programa u dijagnostici i terapiji mucanja.

Poznato je da su od samog početka naše terapije pod nazivom VaLMod program (Varaždinski Logopedski Model), bazirane u potpunosti na našim upitnicima, polaznici prolazili mnoge izazove i mnoge rizične situacije upravo radi provjere jesmo li na emocionalnom, neurološkom, sociološkom i komunikacijskom planu učinili sve što je potrebno za uspješnu komunikaciju.

Jedna od tih provjera bila je i komunikacija na ulici s nepoznatim prolaznicima. Tu sam puno puta angažirao svoju suprugu Anicu, kćerke Ingrid i Tatjanu koje su tada bile srednjoškolke pa čak i moje roditelje. Svi su oni bili raspoređeni na određenim lokacijama u gradu, a ja sam onda polaznike terapije slao prema njima da im postavljaju određena pitanja i da vode uobičajeni dijalog s nepoznatim osobama. Kakva je to bila radost, prvi puta u životu prići nekome i bez problema razgovarati o svemu, koliko je tu bilo suza radosnica. Nešto prekrasno!

Za ovakav neurofiziološki pristup problemu mucanja, za terapiju u realnim životnim situacijama (ulice, trgovine, agencije) te naravno uz primjenu i drugih dijagnostičkih i terapijskih parametara, dobivena su mnoga priznanja od eminentnih svjetskih stručnjaka (zlatna medalja u Genevi, zlatna medalja u Nürnbergu te zlatna medalja u Pittsburghu).

Upravo su ta priznanja bila pogonsko gorivo za daljnja istraživanja u području respiracije, odnosno disanja tijekom govora kod osoba koje mucaju. Zahvaljujući rezultatima i iskustvima s primjenom EMG biofeedback tehnike, ušli smo u rješavanje i problema disanja. U SAD-u smo stupili u kontakt s jednom kompanijom koja se bavi proizvodnjom senzora za disanje, kupili senzore i primili se posla u kojem je glavnu ulogu odigrao naš programer Zoran Kadežabek.

Na kraju možemo zaključiti da je stručna ekipa VaLMod programa, dr.sc. Darko Novosel, prof., znanstveni suradnik, mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg, prof. logoped i Ingrid Novosel, dr. medicine i specijalist radiologije uz ostale spomenute suradnike, razvila i u praksu uvela prvi hrvatski EMG biofeedback i nešto kasnije Respiracijski biofeedback koji se i danas vrlo uspješno koristi u VaLMod centru u Varaždinu pod vodstvom mr.sc. Tatjane Novosel–Herceg. A ja zbog bolesti polako napuštam moju logopediju kojoj sam dao sve, ali ću negdje iz prikrajka s čašom crnog vina ponosno i s užitkom pratiti daljnji napredak i razvoj VaLMod programa kojeg vodi mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg, prof. logoped, Ingrid Novosel, dr. medicine i spec. radiolog, Ivana Sokolić, prof. logoped, Margareta Kaniški, prof. logoped, Renata Smrečki Martinez, prof. logoped i Natalija Kokot, prof. logoped te ostali naši vanjski suradnici.

Dr.sc. Darko Novosel, prof.

znanstveni suradnik

MNRI® (Masgutova neurosenzorimotorna refleksna integracija)

MNRI® arhetipska integracija pokreta

MNRI® integracija obrasca dinamičkih i posturalnih refleksa

MNRI® oralno-facijalni refleks integracije razine 1

MNRI® oralno-facijalni refleks integracije razine 2

MNRI® IPET preuređivanje i integracija – razina 1

MNRI® cjeloživotna integracija refleksa

MNRI® proprioceptivna i kognitivna integracija

MNRI® poremećaj integracije refleksa i oporavak od PTSP-a

MNRI® hormoni stresa i integracija refleksa

MNRI® taktilna integracija

MNRI® IPET taktilna integracija

MNRI® Integracija vizualnih i slušnih refleksa

MNRI® Trauma Recowery Workshop

MNRI® refleks gornjih udova i integracija vještina manule

MNRI® Djeca s izazovima

Osnovna radionica komunikacijskog sustava za razmjenu slike (PECS).

Uvod u PROMPT

Licencirani Brain Gym® instruktor/konzultant, obrazovna kineziologija

Bal-A-Vis-X®

Double Doodle Play Obuka za učitelje

Učenje cijelog mozga

Detaljno Fiziološke osnove obrazovne kineziologije

MediTech® Screeningdiagnostik zur Erkennung von ADS/ADHS

MediTech® Brain Boy

MediTech® MediBalance Pro

ReadAlyser

Procjena slušnog percipiranja PSP

Procjenjivanje predvještina čitanja i pisanja kod školskih obveznika – PredČiP

PPVT-III HR - Peabody slikovni test rječnika

Test razumijevanja gramatike – TROG-2:HR

Komunikacijske razvojne ljestvice – Koralje

Primijenjena analiza ponašanja (ABA) za djecu s poremećajima iz autističnog spektra i druge razvojne poteškoće

Floortime konferencija

HANDLE® Razina 1 i Razina 2

TalkTools® - OPT

Baby Signs® instruktor

MNRI® neurotaktilna integracija

MNRI® bazalnih ganglijskih refleksa Integracija online

MNRI® bazalnih ganglijskih refleksa Integracija online

5 dana IPET kliničke obuke – Obiteljska konferencija-Nizozemska

MNRI® Toolbox za disleksiju

MNRI® neurotaktilna, primarna integracija motora i refleksa (napred)

MNRI® Uvod u intronaute i integraciju refleksa dojenčadi

MNRI® neurostrukturalna integracija refleksa

MNRI® traume i oporavak od PTSP-a

MNRI® neurotaktilna integracija

MNRI® IPET neurotaktilna integracija

MNRI® Djeca s poteškoćama u integraciji refleksa

Zahvaljujući izvanrednim rezultatima na tom području i priznanjima koja su dobivena od uvaženih stručnjaka iz Austrije i Njemačke (Sprache – Therapie – Computer, I. Internationaler Kongress, Graz, 1994.) počela je izvanredna i zadovoljavajuća suradnja s doc.dr.sc. Mike Rothom (Univerzitet Konstanz) te s dr. Theodorom von Stockertom (Neurološka klinika Erlangen). Budući se navedeni stručnjaci bave problemom afazije, stvorena je prije nekoliko godina uspješno realizirana ideja da Hrvatska ima svoj prvi rehabilitacijski program za pacijente s afazijom pod nazivom MODAKT_hr, a čiji su autori mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg, prof., doc.dr.sc. Darko Novosel, prof. i doc.dr.sc. Mike W. Roth. MODAKT_hr (MODalitetna AKTivacija) vrlo se uspješno koristi u nekoliko specijaliziranih bolnica u Hrvatskoj i Austriji.

Za koncepciju dijagnostike i terapije mucanja, disfonija i drugih psihofizioloških poremećaja te izvanrednih rezultata, VaLMod program je dobio sljedeća značajna priznanja u Hrvatskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i SAD:

• Velika nagrada na INOVAR 94 u Varaždinu

• Brončana medalja na INOVA 1995. godine u Zagrebu

• Pozlaćena medalja iz područja medicine na Salonu inovacija u Ženevi 1995. godine

• Zlatna medalja za tehnička i programska rješenja te uspješne rezultate iz područja medicine u Nürnbergu 1995. godine te

• Zlatna medalja na najvećem Salonu inovacija u Pittsburghu /SAD/ 1998. godine iz područja terapeutike.

• Plaketa SLS

• Plaketa Medicinskog centra Varaždin

• Plaketa Skupštine općine Varaždin

• Medalja grada Varaždina za znanstveno-istraživački rad u logopediji

• „Zlatna kuna“ Hrvatske gospodarske komore – Županijska gospodarska komora za najbolju inovaciju u 1997. godini – VaLMod program i

• Spomenica domovinske zahvalnosti.