Jezični se poremećaji vrlo često označavaju terminima kao što su zakašnjeli jezični razvoj, nerazvijen govor ili usporen razvoj govora te posebne jezične teškoće. Razvoj jezičnih sposobnosti ima svoje temelje u brojnim drugim sposobnostima tako da ga može narušiti i najsitniji nedostatak u nekome drugome segmentu (npr. pamćenje, percepcija i sl.). Razvojni jezični poremećaji odnose se na razdoblje usvajanja jezika, a stečeni jezični poremećaji nastaju nakon što je usvojena baza materinskog jezika. Razvojni jezični poremećaji uključuju zakašnjeli jezični razvoj, što znači da će kasniti pojava prve riječi i pojaviti se s oko godinu i pol dana ili kasnije, a u dobi od dvije godine dijete će proizvoditi manje od 50 riječi. Posebne jezične teškoće nepoznatog su uzroka i odnose se na djecu čije su jezične vještine siromašne u odnosu na dob djeteta i njegove neverbalne sposobnosti. Postoje različiti profili djece s jezičnim teškoćama. Odstupanja u jeziku s dobi postaju sve očitija što utječe i na ovladavanje vještinama čitanja i pisanja. Moguće je da se jezično izražavanje izdvoji kao izolirani problem ili slabija točka u odnosu na druge sposobnosti - tada govorimo o ekspresivnim jezičnim teškoćama. Dok djeca s receptivnim jezičnim teškoćama pokazuju da je razumijevanje jezika ispod razine primjerene za određenu kronološku dob. Neka obilježja djece s posebnim jezičnim teškoćama su: otežano usvajanje novih riječi, kašnjenje u oblikovanju dvočlanih i višečlanih iskaza, usporen razvoj fonološkog sustava, prisutnost pogrešaka u glagolskoj i imenskoj morfologiji, teškoće u pripovijedanju itd.